Javni emiter ili mali oglasnik
Baraž. Opet Portugal. Opet poraz. Visok. Bolan. Idemo dalje.
_____________________________________________________________
Nema se puno toga pričati o sinoćnjoj utakmici. Nameračili smo se na jačega, polomili zube i idemo dalje. Fino je to što smo po prvi puta nakon nekog debakla zadržali koliko toliko prisebnost u emocijama, pa se ne šicamo otkazima, ostavkama, zvižducima i sl. Kako zviždati kad smo sinoć odigrali možda najčudniju utakmicu koju sam ikada gledao, vodstvo, raspad, povratak, sudijske greške na obje strane, pa konačni krah. Elem, analizu utakmice ostavimo nekome drugom, ima ovih stručnjaka, nakotilo se od sinoć mali milion.
O igri možemo polemizirati, ali oko jedne stvari smo bili ujedinjeni, a to su strašno iritantne reklame za vrijeme utakmice. Nije niko blesav, zna se da se od reklama živi, ali postoje norme i kriteriji ispod koji jedan javni servis, javni emiter, pa ako hoćete i državna televizija ne smiju ići!
Neprijatelj veći od Portugala
Prije utakmice najavljena je specijalna emisija. Tu se ko biva bavimo utakmicom, analizom, prognozama, pokazujemo atmosferu sa ulica i slično. Međutim najveći dio „specijalne emisije“ zapravo su dugotrajne, nezgrapne reklame, karakteristične za male, lokalne, poluamaterske televizije. Do samog početka meča vrti se Lager, Deratizacija –dezinsekcija i dezinfekcija, Mlin Odžak i drugi. Nema uvoda, nema prostora da se manje upućeni uvedu u utakmicu, pa onda pola meča naši komentatori brljaju ono što svaki normalan komentator brlja pred utakmicu. O komentatorima isto tako možemo polemisati, ali je to u mnogome stvar ukusa. To je pred utakmicu.
Samu utakmicu, odnosno obje, gledali smo kao kroz komšijsku tarabu. Gore tabla sa rezultatom, dole Mlin Odžak. Izvirujemo svi na teren, škiljimo, ali bliža aut linija ostaje nam pusti san, baš kao Euro. Problem je što su reklame sa punom obojenom podlogom, a površni poznavaoci alata za obradu slike i videa znaju da se sa dva klika mišem ona ružna podloga (taraba) može pretvoriti u providnu traku koja sadrži poruku sponzora. I dalje bi smetalo, ali bi bilo izdržljivije.
Drugi segment kritike cirkusu od javnog emitera su sadržaji marketinških poruka. Javni emiter, državna televizija, a reklamira se Mlin i Služba za deratizaciju. Svaka čast svakome, ali takve kompanije rijetko da bi imale novce za reklamu na nekoj ozbiljnoj državnoj televiziji, lokalnoj da, ali na državnoj nikako i to pogotove ne u najskupljem terminu godine. To govori o platežnoj moći firmi u BiH, pa samim time i izborom pred kojeg se državna televizija stavlja. Sumorna slika marketinga vjerno preslikava stanje u državi.
Ne moramo daleko ići da vidimo kako se treba raditi. Pogledajte Hrvate i njihovu državnu televiziju. Nema reklame za mlin i deratizaciju. Ima stručna analiza, imaju edukovani komentatori, elokventni gosti i nema reklama do besvjesti. Državna televizija mora obezbjediti nesmetan prijenos i sve uslove. Ako ne možeš, daj nekome ko može. Nije problem. Nemojte se čuditi što s pika znate nabrojati 10 timova u HNL-u, a muku mučite da nabrojite 18 reprezentativaca naše zemlje. Niste vi krivi, krivi su oni na kojima je odgovornost da vas nauče i da vam učine dostupnim informacije.
Za fudbalski debakl ćemo lako, ali ovaj televizijski ostaje i za naredne kvalifikacije, kuku nama…
Facebook komentari:
3 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL